fenómena
31princip — prìncīp m <G princípa> DEFINICIJA 1. fil. osnova, temelj iz kojeg potječe sve što jest; polazna točka, prapočetak, početak, načelo [u principu u općem, osnovnom smislu] 2. a. zakon ili utvrđene činjenice u znanosti koje se temelje na… …
32vrijeme — vrijéme sr <G vrȅmena, N mn vremèna, G vreménā> DEFINICIJA 1. dimenzija univerzuma prema kojoj je uređen nepovratni slijed pojava 2. mjera za vrijeme [neko vrijeme a. prema kontekstu ograničeno vrijeme u kojem se što događa to ljepilo… …
33val — vȃl m <N mn válovi/vȃli, zb. válōvlje> DEFINICIJA 1. nabor na površini tekućine, najčešće mora, uzrokovan vjetrom ili gibanjem nekog objekta 2. fiz. periodični poremećaj u nekoj tvari ili u prostoru; karakteristike vala su smjer širenje,… …
34fenomen — fenòmēn m <G fenoména> DEFINICIJA 1. zbivanje koje se zamjećuje osjetilima [fizički fenomen; socijalni fenomen; nezaposlenost je društveni fenomen kojem se mora posvetiti najveća pažnja]; pojava 2. a. rijetka pojava, nešto znamenito,… …
35fenomenologija — fenomenològija ž DEFINICIJA fil. znanost o pojavama, fenomenima stvari; opisivanjem i analiziranjem fenomena iz pojedinih znanstvenih područja nastoji se vratiti stvarima samim kakve one dolaze u svijesti neovisno o svakom znanju ETIMOLOGIJA grč …
36fenomenalizam — fenomenalìzam m <G zma> DEFINICIJA fil. doktrina prema kojoj ne postoji ništa drugo osim fenomena (pojava), odnosno događaja, činjenica koje se pojavljuju u vremenu i prostoru, objekata mogućeg iskustva; prema fenomenalizmu moguće je… …
37epifenomen — epifenòmēn m <G epifenoména> DEFINICIJA fil. popratna pojava ili sporedni produkt nekog procesa ili fenomena; može, a ne mora biti uzrokovana tim fenomenom ETIMOLOGIJA grč. epiphainómenon: što se na nečemu pojavljuje ≃ epi + phaínesthai:… …
38heterologija — heterològija ž DEFINICIJA fil. teorija po kojoj se u spoznajnom procesu sukobljuju dva suprotstavljena fenomena, npr. logično i nelogično ETIMOLOGIJA hetero + logija …
39idealan — ȉdeālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. fil. a. koji je blizak idealu [idealna predodžba] b. koji opstoji samo u svijesti i mišljenju, a ne u stvarnosti; iluzoran, nestvaran, prividan, opr. realan (1c) 2. koji odgovara idealu [idealan… …
40fenomenalus — fenomenalùs, ì adj. (4) TrpŽ 1. susijęs su fenomenu. 2. prk. nepaprastas, retas: Fenomenalùs balsas DŽ. Fenomenãlūs gabumai DŽ …
